Postoje mnogi glasovi u našem životu. Glasovi koji su glasni, puni obećanja i vrlo zavodljivi. Traže da dokažeš da si dostojan ljubavi time da budeš uspješan, popularan i moćan. Ti isti glasovi ni meni nisu nepoznati. Uvijek su tu i uvijek dopiru do onih unutarnjih mjesta gdje ispitujem vlastitu dobrotu i sumnjam u vlastitu vrijednost. Od kada imam uši da čujem slušao sam te glasove i od tada me nisu napuštali. Dolazili su do mene preko mojih roditelja, prijatelja, profesora i kolega, ali osobito su dolazili i još dolaze preko sredstava priopćavanja koja me okružuju.
Dok god sam povezan s glasom koji me naziva “ljubljenim”, ti glasovi su uglavnom bezopasni. Roditelji, prijatelji, profesori, pa i oni koji mi govore preko medija u svojoj subrizi su uglavnom vrlo iskreni, a njihovo upozorenje i savjeti dobronamjerni. Oni bi, zapravo, mogli biti ograničeni ljudski izrazi neograničene božanske ljubavi. Ali, kada zaboravim glas prve, neuvjetovane ljubavi, tada ti nedužni poticaji lako mogu zavladati mojim životom i odvući me u daleku zemlju.
