Promatrajući oca na Rembrandtovoj slici, otkrivam tri puta k istinskom sućutnom očinstvu – trpljenje, opraštanje i velikodušnost. Možda se čini čudnim držati da je trpljenje put do suosjećanja, no ono to doista jeste. Trpljenje od mene traži da dopustim grijesima svijeta i svojim vlastitim, da probodu moje srce i učine da zbog njih lijem suze. Obilne suze. Ako to ne mogu biti suze koje teku iz mojih očiju, one bare moraju izvirati iz moga srca.
Kad pomislim na beskrajnu samovolju Božije djece - našu požudu, našu pohlepu, naše nasilje, našu srdžbu i našu zlovolju, i kada sve to gledam očima Božijeg srca, mogu samo plakati i jecati od žalosti. Ovo nije slika nekog značajnog oca, to je portret Boga čija dobrota, ljubav, opraštanje, sučut, radost i milosrđe nemaju granica.
