Aldous Huxley otvoreno priznaje da njegovo odbacivanje smisla svijeta nije bilo rezultat objektivne potrage za istinom, već osobne želje za slobodom - moralnom, političkom i seksualnom. Filozofija besmisla, prema njemu, bila je instrument oslobađanja, način da se izbjegne odgovornost i prilagodi stvarnost vlastitim prohtjevima. Ovo priznanje otkriva dublju istinu: mnogi ne odbacuju ideju inteligentnog uma koji stoji iza nastanka svemira zbog nedostatka dokaza, već zato što bi njegovo postojanje zahtijevalo promjenu njihovog načina života. Ako postoji svrha onda postoji i odgovornost. Ako postoji dizajn onda postoji i Dizajner. Ključno pitanje nije postoji li Bog, već jesi li se spreman suočiti s posljedicama tog odgovora?
