Petar nije bio tek još jedan religiozni učitelj – bio je očevidac, neko ko je hodao s Isusom, slušao njegove riječi, gledao njegova čuda i na kraju svjedočio njegovom uskrsnuću. Nije širio bajke ni mitove, već ono što je sam doživio. Iako su ga poznavali i prijatelji i neprijatelji, niko nije mogao osporiti njegovu hrabrost i uvjerenje. Njegovo svjedočanstvo nije bilo izolovano – Marko je zabilježio njegove riječi, a Papije, učenik apostola Ivana, potvrđuje njihovu autentičnost. Petar nije bio heroj drevne legende, već stvaran čovjek koji je prošao kroz sumnju, strah i izdaju, ali na kraju postao nepokolebljiv svjedok istine. Ako je govorio istinu – a sve ukazuje da jeste – onda Isusovo uskrsnuće nije samo vjerska ideja, već stvarnost koja mijenja sve. Ostaje pitanje: da li ćemo, poput Petra, imati hrabrost da povjerujemo i da prema tome oblikujemo svoj život?
