Zašto je Novi zavjet i danas relevantan? Jer nije samo skup drevnih religijskih tekstova, već istorijski pouzdan zapis o događajima koji su oblikovali svijet. Pisali su ga ljudi koji su tvrdili da su očevici – spremni da polože život za istinu koju su prenijeli. Njihove riječi nisu bile samo teološke tvrdnje, već izvještaji o stvarnim događajima, o Isusu iz Nazareta, čovjeku koji je tvrdio da ima vlast nad životom i smrću i koji je ustao iz groba. Ako su ti izvještaji nastali dok su još živjeli svjedoci koji su mogli osporiti njihovu vjerodostojnost, a ipak nisu, kako ih možemo olako odbaciti? Ako su autori Novog zavjeta bili spremni umrijeti za ono što su napisali, možemo li mi sebi priuštiti da ih ignorišemo? Pravo pitanje nije da li je Novi zavjet relevantan, već da li imamo hrabrosti suočiti se s njegovom porukom.
