Pouzdanost Novog zavjeta kao istorijskog dokumenta nadmašuje sve druge drevne spise. Dok se rukopisi Platona, Cezara i Livija oslanjaju na samo nekoliko kopija, koje su nastale više od hiljadu godina nakon originala, Novi zavjet ima preko 4000 rukopisa, od kojih su neki napisani svega 25 do 30 godina nakon izvornog teksta. To znači da se svaka riječ, svaka rečenica može provjeriti i uporediti, osiguravajući nevjerovatnu tačnost prenesenih informacija. Dio Ivanovog evanđelja, koji se čuva u biblioteci Univerziteta Manchester, datira iz 130. godine, što znači da imamo rukopise gotovo iz vremena kada su događaji zapisani. Ako bi neko odbacio pouzdanost Novog zavjeta, morao bi odbaciti i cijelu istoriju, jer nijedan drugi drevni tekst nema ovakvu potvrdu. Isus je bio stvarna istorijska ličnost, a njegovi učenici su bili toliko uvjereni u istinu njegovih riječi da su za to davali svoje živote. Kada čitamo Novi zavjet, ne čitamo mitove ili legende, već svjedočanstva ljudi koji su ga lično poznavali i koji su s nevjerovatnom preciznošću prenijeli njegovu poruku budućim generacijama.
