Neoproštenje je poput lanca koji veže našu dušu za prošlost, zadržavajući nas u mraku boli i gorčine. Bez oprosta, rane na srcu ostaju otvorene, ne dopuštajući istinsku slobodu. Oprost nije samo čin milosti prema drugima, već i ključ za naš vlastiti mir. Svaki korak prema oprostu podsjeća nas na Kristov križ, gdje smo mi, nevrijedni i grešni, dobili oprost koji nismo zaslužili. Oprostiti znači priznati da su Kristove ruke probodene za naše oslobođenje od mržnje, gnjeva i osvetoljubivosti. Isus nas poziva da odbacimo teret neoprosta i umjesto toga živimo u slobodi i ljubavi koju nam je on darovao. Bez oprosta, mi sami patimo, ali s njim pronalazimo iscjeljenje, obnovu i božansku radost.
