Kako su ljudi navikli da traže samo veliko, veličaju samo veliko i samo veliko priznaju, mnogo vrijednih dijela, mnogo značajnih događaja i mnogo požrtvovanih, ali bezimenih pada u zaborav. Niko ih ne uvažava jer nisu veliki. A oni su ipak veliki jer su bili u Božijoj službi, savjesni do kraja i u njima je Bog bio velik.
Pitamo se ko je bio čovjek koji je posudio Isusu magaricu i magare da na njima uđe u Jeruzalem? Ko je bio čovjek koji mu je ustupio svoju gostinjsku sobu da u njoj zadnji put večera sa svojim učenicima? Ko je bio čovjek koji mu je dozvolio da uđe u njegov vrt i da se bez smetnje moli?
