U svijetu prepunom velikih učitelja, proroka i filozofa, samo jedan je istupio s tvrdnjom da je došao odozgo – ne samo s porukom, nego s božanskom moći i autoritetom. Isus iz Nazareta nije bio tek još jedan religiozni vođa; njegovi savremenici ga nisu slijedili zbog emocije ili mita, već zato što su vidjeli neobjašnjivo – mrtvi su ustajali, oluje su se smirivale na njegovu riječ, gubavci su bivali iscijeljeni dodirom. On nije samo govorio o Bogu – rekao je: “Ko je vidio mene, vidio je Oca.” Takva tvrdnja ili je najdublja istina, ili najopasnija obmana. Ali kad pogledamo njegov karakter – moralnu savršenost, ljubav prema neprijateljima, život bez interesa za vlast ili moć – postaje jasno: takav čovjek nije mogao biti ni lažac ni ludak. Isus je jedinstven – ne zbog onoga što je samo tvrdio, nego zato što je to i dokazao. I pred tom jedinstvenošću niko ne može ostati neutralan.
