U srcu istorijske stvarnosti Isusovog uskrsnuća stoji prazan grob, a ta praznina govori glasnije od bilo kojih riječi. Rimljani su ga pogubili, njegovo tijelo je bilo položeno u grob koji je pripadao Josipu iz Arimateje – privatno, označeno mjesto. Rimljani su zapečatili taj grob i postavili stražu da spriječe bilo kakvu prevaru. No, treći dan, grob je bio prazan. Prijedlozi da je tijelo ukradeno padaju pred činjenicama: učenici nisu stekli bogatstvo niti slavu, već su umrli za svoju vjeru. Rimljani, koji su mogli zaustaviti kršćanstvo pokazivanjem Isusovog tijela, nisu ga mogli pronaći. Objašnjenja poput nesvijesti na križu ili pogrešnog groba nemaju temelja. Isus se nakon uskrsnuća pojavio pred prijateljima i neprijateljima, na različitim mjestima i u različito vrijeme. On nije bio sjena, već stvarnost koja je promijenila živote onih koji su ga sreli. Uskrsnuće nije legenda – ono je istorijska činjenica koja stoji kao stub kršćanske vjere.
