Bog je za prvog čovjeka, za Adama, uredio predivno mjesto gdje je trebalo da živi dovijeka sretno. Stavio ga je u tu ljepotu, u obilje svega što se zove vrt, sa plodovima koje ni zamisliti ne možemo. Tu su mu sva čula oživjela, oči su gutale ljepotu, uši nestvarne melodije ptica i drugih zvukova života; svim čulima je upijao rajsku stvarnost. Najbolje u vezi Edena jeste to što je i sam Bog predveče dolazio u njega, kako bi se šetao sa čovjekom i razgovarao. Stvoritelj i stvorenje zajedno. Zašto je to radio?
