U srcu svakog čovjeka tinja duboka čežnja za sigurnošću – osjećajem da smo zaštićeni, poznati, vrijedni i na pravom mjestu. To nije slabost, to je trag vječnosti u nama. Iako nas svijet svakodnevno uči da tu sigurnost gradimo kroz obrazovanje, novac, status, osiguranje ili penzioni fond, iskustvo nas uporno demantuje. Sve te stvari, iako korisne, na kraju se pokažu kao krhke. Ljudi propadaju, ekonomije se ruše, zdravlje nestaje, a život se neumoljivo gasi. Međutim, Isus ne kaže da nismo stvoreni za sigurnost – upravo suprotno. Kaže da jesmo, ali ne bilo kakvu i ne bilo gdje. On tvrdi da je glad za neprolaznom sigurnošću – sigurnošću koju ne mogu uništiti bolest, smrt ni propast – u nas ugradio sam Stvoritelj. I samo on je može zadovoljiti. Ta sigurnost nije koncept, sistem ili stvar – to je osoba. Isus pokazuje na Boga Oca koji poznaje naše srce, naše strahove, naše čežnje – i koji te voli. Zato prestanimo tražiti sigurnost u prolaznome. Prestanimo se držati za ono što nas ne može nositi. Počnimo gledati na onoga koji jedini može reći: “Nikada te neću ostaviti. Nikada te neću napustiti.” U njemu je naša stvarna sigurnost.
