Oluje života nisu dokaz Božije odsutnosti, nego njegova prisutnost u obliku milosrdnog preobražaja. One nisu uvijek posljedica našeg grijeha. Često dolaze baš kad poslušno koračamo njegovim putem. Gospod nas namjerno vodi u oluje da bi nas izveo iz površnog pouzdanja u sebe i uveo u duboko i radosno pouzdanje u njega. U oluji Petar hoda, ali tek kad pogleda vjetar — tone. I tada, ne kad je bio hrabar, nego kad je bio očajan, Isus ga hvata. Nije snaga vaše vjere, nego snaga njegove ruke koja spašava. Zato ne tražite samo bijeg iz oluje, već tražite njega u oluji. Isus ne dolazi uvijek da smiri vjetar — nego da promijeni srce usred bure. Bog vas ne želi samo “popraviti”, nego vas učiniti korisnim za vječnost. Ne bojte se. On vidi. On dolazi. On pruža ruku.
