Kada Bog pošalje oluju, to nije zato što je zaboravio gdje ste, nego zato što tačno zna gdje trebate biti. Isus nije slučajno poslao učenike pravo u srce oluje — znao je šta dolazi, i baš vas tamo šalje. Ne zato što vas je napustio, već zato što vas ljubi. Jer ponekad, jedini način da vaša vjera ojača jeste da izgubite svaku drugu sigurnost osim njega. On vam dolazi ne onda kada biste vi to htjeli, nego kada sve drugo potone, i kada konačno shvatite: on je sve što imate i sve što vam treba. A kada dođe, ne dolazi samo da utiša oluju, nego da vam se u oluji otkrije. Da vas nauči hodati po vodi. I zato, kada ne vidite izlaz, kada vam valovi prijete da vas potope, kada vam srce drhti — sjetite se: on dolazi. Hodajući prema vama. I govori: “Hrabro samo! Ja sam, ne bojte se!” (Mt 14:27).
