Bog nas ne vodi kroz nevolje da bi nas slomio, već da bi preoblikovao naše karaktere, misli, osjećaje. Mi čeznemo za udobnošću, a on za našom svetošću. I dok mi molimo za oslobođanje, on dopušta žalce, jer u slabosti cvjeta njegova snaga. Kada se nadvije tama, dođu boli i suze, nemojte ih gledati kao Božiju odsutnost, već kao njegov ulazak – tiho, precizno, kao kad vatra pročiščava srebro. Nevolje nisu prepreke na putu – one jesu put. Put u dublju vjeru, većem poznavanju Božije milosti, slavi koja se u nama kuje. Bog nas ne disciplinira zato što nas odbacuje, nego jer nas ljubi kao sinove i kćeri. Zato, nemojte se opirati, ne tražite bijeg, nego čujute, ponizite se, vjerujte… jer on radi nešto što će trajati za vječnost.
