Križ nije samo scena agonije, nije tek priča o boli i nepravdi – križ je eksplozija Božije svetosti i milosti, vječni Božiji plan spasenja koji kulminira u trenutku kada Božije Janje silazi među grešnike i preuzima na sebe njihovu sramotu. Na križu, Bog ne prelazi preko grijeha – on ga osuđuje i uništava, ali ne na nama, već na svome Sinu. To je dubina ljubavi: da on koji nije znao grijeha, za nas posta grijeh, da bismo mi u njemu postali pravednost Božija. Gledati na križ samo kroz patnju znači propustiti njegovu srž – a ta srž je otkupljenje, oproštenje i opravdanje. To je trijumf Božije pravde koja ne traži našu smrt jer je već prihvatila njegovu. I sada, ako vjerujete, oslobođeni ste. Ako se kajete, očišćeni ste. Ako gledate u Janje, spašeni ste. Neka vam križ nikad ne bude dalek – jer je na njemu riješeno sve, jednom zauvijek.
