Kad razočarenje pokuca na vrata našeg srca, ne smijemo mu otvoriti prijestolje duše! Ne smijemo ostati zavezani za tugu, za gorko pitanje "zašto?", nego moramo ustati u sili vjere i reći: "Bog je moja nada, i kad sve oko mene pada, on gradi novi život u meni!" Razočarenja su neizbježna, ali nisu kraj. Ona su poziv — poziv da dublje vjerujemo, hrabrije ljubimo i slavnije praštamo! Bog nas nikada nije razočarao niti će nas ikada ostaviti. On u svojoj mudrosti često dopušta čekanje, bol, tišinu, samo zato da bi nas pripremio za čudo koje nismo ni sanjali. Nemojte se predavati boli! Učvrstite pogled na onoga koji je rekao da je uskrsnuće i život.
