David je stajao pored ograde baštinske terase svog dvora i gledao ispred sebe. Ispod njega su treperjela svjetla iz kuća grada. Straga mu je prišao jedan čovjek. David je uzdahnuo i, bez da se osvrnuo, progovori: “Da, Jobe.” “Da li znate?” “Znam”, tiho je odgovorio. “Koliko dugo to znate?”, upita Jaob iznenađeno i nekako uznemireno. “Mjesecima. Godinama. Možda decenijama. Možda znam, već 30 godina.”
