Ako se pitamo zašto su zajednice vjernih danas slabe, suhe, bez snage – možda je odgovor jednostavan i bolan: izgubili smo Duha Svetog. Znamo za njega, pjevamo o njemu, ali ne ga poznajemo. I dok njegova prisutnost nije nešto što osjećamo, već osoba koju poznajemo, živimo kao da možemo svojim snagama voditi život vjere. A ne možemo. Duh Sveti nije neka sila koju prizivamo kad nam zatreba, već božanska osoba koja želi prebivati u nama, voditi nas, tješiti nas, i dati nam snagu za život u Kristu. On nije samo pomoć – on je garancija da pripadamo Bogu. On nije samo tješitelj – on je moćni Bog u nama, koji nas uči, podsjeća, podiže i mijenja. Gdje Duh nije priznat, zajednica vjernih vene. Ali gdje je Duh prihvaćen i slavljen kao Gospod, tamo dolazi snaga, radost, svetost i pobjeda. Mi ne možemo biti živi bez Duha, jer bez njega nemamo ni Krista, ni Oca.
