U svakom čovjeku koji je povjerovao Bogu, Bog je zapalio svetu vatru — to nije emocija, to nije snaga volje, to je sam Sveti Duh. Ali istina je, da mnogi od nas koji se nazivamo vjernicima, živimo kao da je taj plamen ugašen. Ne govorimo ovdje o nevjernicima, nego o onima koji su iznutra hladni, iako izvana još ponekad govore o Bogu. A gasiti Duha ne znači vikati na nebo, već šaptom reći "ne" Božijem vodstvu, iz dana u dan. To znači ignorisati glas savjesti, preskakati molitvu, umanjivati ozbiljnost grijeha i lagano gubiti žeđ za svetim. I tako, bez buke, bez drame, silina Duha u nama počinje da jenjava. A s njom i snaga za život, radost, mir, svetost, ljubav. Ovo nije poziv samo za "vjernike", već za svakog čovjeka koji zna da u njemu postoji nešto više — plamen koji vapi za zrakom. Ako uopće osjećaš da si duhovno presušio, možda nisi izgubio vjeru, nego si ugušio Duha. A Bog danas ne optužuje, nego zove. Ne da te osudi, nego da raspiri ono što je sam započeo. Zato, ne gasite Duha! Ustanimo, pokajmo se i vratimo se Izvoru. Jer kada Duh oživi, cijelo biće se budi.
