Zamislite da vam srce postane mjesto gdje Bog više ne govori — ne zato što ne želi, nego zato što ste vi rekli: “Ne treba mi više tvoj glas.” To je tragedija koju mnogi žive danas nazivajući se vjernicima, ali u praksi potiskuju, gase i žaloste Božijeg Duha — riječima kojim ranjavaju, stavovima u kojim preziru, postupcima u kojim ubijaju pravedne stvari. Duh Sveti nije neosjetljiva sila — on je Božija prisutnost u čovjeku, i svaka naša “mala” neposlušnost, svaki naš gnjev koji držimo, svaka izgovorena laž zatvara vrata kroz koja Gospod želi ući i donijeti mir. A najopasniji grijeh? To nije neka neoprostiva radnja “tamo negdje” — to je kada svjesno okrenemo leđa istini, kad jasno znamo da je nešto Božije, ali to prezremo, ismijemo i odbacimo. Ali ako ovo što čitate budi u vama nemir, ako vas Duh još dotiče i opominje — slavite Boga, jer nada još živi! Krist vas i danas zove natrag — ne u religiju, već u živi odnos s njim. Pokajte se, primite oproštenje i dopustite da Sveti Duh ponovo zapali vatru u vašem srcu.
