Kao diplomac fizičke hemije početkom 1970-ih bio sam okorjeli ateista sa kojim ne biste voljeli ni sjesti da ručate. To sam tada vidio kao dio moje uloge u životu pokušavajući da obeshrabrim svakog u vezi glupih ideja o natprirodnom. Bio sam uveliko na putu da postanem redukcionista, vjerujući da se sve što je bitno može opisati pomoću nauke i svesti na matematiku.
Za mene kao naučnika, doći do zaključka bez razmatranja dokaza, činilo se ravnim katastrofi. Odlučio sam pokušati učvrstiti moje ateističko stajalište tako što sam gledao neke argumente za i protiv postojanja Boga, posebno Boga koji voli ljude poput vas i mene.
