Nije li tužno da su vjerske vođe ostale tvrdih srca? Prezreli su Isusa. Izbacivali su iz sinagoga, tj. vjerskih krugova sve koji su ga priznavali za Mesiju. Dakle, došlo je do podjele u narodu baš zbog njega. Zbog toga su mnogi šutjeli. Plašili su se da javno ispovijede vjeru jer bi platili cijenu od strane vjerskih moćnika. Šapatom su govorili o njemu. Za jedne je bio „dobar čovjek“. Za druge je bio „prevarant“. A treći su na to odgovarali zdravorazumski: „Zar će Mesija, kad dođe, činiti veća čudesa nego što ih čini ovaj Čovjek?“
