Bog je milostiv svima koji uviđaju i priznaju svoju nepravednost pred njim, ali osuđuje sve koji su samopravedni. Bog prezire ono što ljudi cijene. Zar bi mogao prihvatiti bahate, samoljubive narcise koji se smatraju pravednicima, dive se sopstvenim blagoglagoljivim molitvama, postu, izdašnim milostinjama, posjetama bogomoljama, ovome ili onome!? Tamo gdje je ljudsko JA u prvom planu ima li mjesta za slavu Božju? Nema! Ponos ne prolazi pred Svevišnjim.
