Prije neki dan mi reče komšija: „Ma, ja sam optimista! Nekako volim sebe zamišljati u raju!“ Kada sam putovao kalifornijskom Dolinom smrti (jednom od najsuvljih pustinja na planeti), u daljini sam vidio obrise prelijepog jezera. Kada smo mu se primakli – od njega ni kapi. Nestalo je. Pogledao sam opet u daljinu – i opet vidio jezero! Ali i ono je nestalo. Čisto priviđenje.
Ovaj optički fenomen nastaje kada se sunčevi zraci prelamaju kroz slojeve vazduha različitih gustina i temperature. Jezero izgleda tako stvarno – ali ga nema. Na isti način i grešnik može tako živo vidjeti i osjećati optimizam. Mogu li nas optimizam i dobra volja izbaviti od vječne kazne koja svakako stiže u čas suda?
