Ako me vidite u bermudama, havajskoj majici i japankama, zdrava logika vam kazuje da nisam krenuo na neki poslovni sastanak. Ako me vidite u kramponkama, sa štitnicima po cijelom tijelu i kacigom, znate da se spremam za ragbi okršaj. Ali, šta to znači kada je riječ o Isusovom pozivu da uzmemo svoj križ? Šta to pretpostavlja? Odlazak na bal, na zabavu? Ne, već odlazak na mjesto stradanja, progona i smrti.
Nošenje križa je način života koji podrazumijeva odbačenost i bol. Da, križ podrazumijeva stradanja. Podrazumijeva i samu smrt. Križ uzimamo po Gospodnjoj zapovijesti, a kada ga uzmemo, bilo bi bezmalo neobično ne stradati i da nas taj put ne vodi u smrt, u umiranje kroz omalovažavanje radi njegovog imena. Isus nam nikada nije prikrivao stvarnost križa i sve ono što slijedi iz njega. Jedan moj dragi prijatelj voli to ovako reči: “Ko je još otpočeo revoluciju pozivom: ‘Dođi i umri!’”
