Bog ne šuti u tami. On čuje jutarnji jecaj pravednika i gleda s prezirom na nepravdu koja razdire zemlju. U petom psalmu čujemo glas čovjeka slomljenog zbog zla koje ga okružuje, ali i glas vjere koja ne popušta. Psalmista, dok moli za pravednost, ne traži osvetu vlastitom rukom, nego uzdiže svoje srce onome koji sudi pravedno. Ovo je poziv Crkvi danas: ne da zakoračimo u ogorčenost, nego da hodamo u pravednosti, da ujutro stanemo pred Boga i kažemo: “Gospode, poravnaj preda mnom svoj put.” Iako živimo u vremenu kada je istina često izobličena, pozvani smo da ne klonemo, nego da se uspravimo, znajući da će posljednju riječ imati Bog. Njegova naklonost je štit koji ne mogu probiti ni laž, ni prijetnja, ni izdaja. Ovaj psalam nas izaziva da se ne pomirimo sa svijetom koji se pobunio protiv Boga, nego da se potpuno predamo Bogu koji nas vodi kroz tamu – u jutro svjetlosti.
