tekst: Predrag Bubanja
interpretacija: Anel Herzog Sivrija
LADY PJEVA BLUES
Pjevaj to ponovo, Lady
Noćima stojeći na rubu šume Slušam
simfoniju koju vjetar svira Među granama drveća
Kišne kapi udarajući po lišću daju ritam
sablasnoj melodiji Pokušavam da je zapamtim
i prenesem na papir Uzalud Nemoguće je
opisati notama svu tugu noćnog vjetra
I krupnih kapi jesenje kiše
Pjevaj to ponovo, Lady
Dječak sam što u bijelim noćima osluškuje
kapanje mjesečeve smole Pokušavajući
da komponuje mjesečevu sonatu Ponekad
i uspijevam Kad čujem poj umirućih labudova
Pitam se bi li im pjesma bila toliko lijepa
da ne umiru Umirem li i ja to svaki put pomalo
I koliko Koliko mi je još ostalo pjesama do kraja
Pjevaj to ponovo, Lady
U hladnim zimskim noćima Posmatram treperenje
plamičaka vatre Dok sa čašom vina sjedim
I divim se Tvom glasu Oporom, nazalnom
i pomalo promuklom Raste neobjašnjiva tjeskoba
u meni Od prevelike ljepote i probuđenih sjećanja
Ni metalno “klik” na kraju ploče ne remeti
sanjivu atmosferu Plamičci u peći se gase
Tonem u mrak, samoću i tišinu…
Koliko si takvih noći imala I otkud
Otkud toliko tuge u Tvojim pjesmama
Pjevaj, pjevaj to ponovo, Lady…
