Poslije ljeta, kao poslije ljubavi, ostaje pustoš, prazne kavanske bašte, kao nakon požara tople ulice, nebo mijenja boju i krošnje koje poput suza ispuštaju lišće na pločnike koje gaze noge obuvene u jesenju obuću, noge pomalo teške i umorne, koraci besciljni...
Koliko god me odlazak ljeta čini potištenim ja početak jeseni volim na onaj čudni melankolični način kakvim se vole uspomene jer se u sjećanja vrate polasci u školu, grudi pune nade i uzbuđenja.
