Zamisliti čovjeka u maloj sredini, pod ogromnim uticajem vjerske zajednice, što prečesto znači u šovinističkoj, homofobnoj sredini, nije teško. Takvi su svuda oko nas. U njoj možda smrdi, ali je toplo i zato se teško napušta, a kad se napusti onda se često napušta zauvijek. Osim... Osim, ako niste Ramiz Berbić. Jer ako ste Ramiz onda ostajete osuđeni na prijeke poglede, na okretanje glava, ali ako ste Ramiz onda prijatelje nalazite drugdje i pišete pjesme.
"Prognanik sam ja iz porodice
Prognanik sam ja iz zajednice
Prognanik sam nemam utočišta
Nemam kuće, ni svoga kućišta
Prognanik sam i duša me boli
Porodica neće da ne voli
Protjeraše mene na kraj svijeta
Istospolna ljubav njima smeta"
Ako ste Ramiz onda će vam objaviti i zbirku pjesama pod imenom "Prognanik". Ako ste Ramiz, onda ste i vi temom 396. K.U.P.E.K. -a po redu. Ako ste Ramiz imali ste i promociju zbirke i ovo je priča o tome.
