Neki narodi vjeruju da strvinari čine sponu ovog i onog svijeta, pa ako hoćete, novog i starog svijeta. To može biti spona djece i roditelja, ali i sadašnjeg i nekadašnjeg grada. Rijeka nosi taj teret transformacije od industrijskog do sadašnjeg grada koji i dalje traži identitet, a strvinari su tu da povežu ta dva grada i nekadašnje i sadašnje stanovnike kako bi ga bolje razumjeli, ali samo rijetki pričaju i razumiju njihov jezik i u stanju su da nam prenesu priče. Tea Tulić to čini sa dozom nostalgije, donekle revolta, ali sa velikom ljubavlju prema nekadašnjem i sadašnjem gradu. I zato u 409. K.U.P.E.K.-u idemo opet doma, u Rijeku, zajedno sa Teom i Bojan-om koji je ovjekovječio Tein roman tamo gdje i treba - u riječkoj luci.
