Ispijanje kafa međ’ našim narodima i narodnostima socijalna je rabota. To je vrijeme za ćakulu, ogovaranje, dogovaranje, vrijeme kad sve drugo stoji. Barem je tako bilo. Danas su neka druga vremena i to je u redu. Mijenjaju se ljudi i navike, a sa njima i umjetnost ispijanja kafa.
Problem je kad se te navike promjene prisilno, kad društvo za kafu prisilno bude odvedeno, pa čak i ubijeno. Miris kafe ostaje, fildžani su puni, ali nema ko da ih isprazni.
I ta bol ostala bi možda neshvaćena i neispričana da nije bilo Aide Šehović, autorke nomadskog spomenika ŠTO TE NEMA. Spomenik je našao mir u Memorijalnom centru Srebrenica, a nemir neka ostane u nama – dok se ne nađe i ukopa posljednja žrtva genocida. Tek onda možda će netko, negdje i ispit taj fildžan.
U 301. KUPEK-u, pričamo sa Aidom i prisjećamo se Vukovara i jednog od simbola grada, Siniše Glavaševića.
