Listen

Description

Namenska industrija knjiga i reči

Kada govorimo o književnom stvaralaštvu, njoj je pandemija pogodovala. Ali, izdavaštvo je nekoliko godina unazad bilo blizu sloma. Nemogućnost rada knjižara i biblioteka u vreme karantina, otkazivanje sajamskih i prodajnih manifestacija, doveli su mnoge izdavače na ivicu opstanka, a mnogi se još uvek oporavljaju. Onlajn prodaja je delimično pomogla preživljavanju, ali ništa se ne može meriti s prodajom na beogradskom međunarodnom Sajmu knjiga. Posle pandemije i sada rata u Ukrajinii Izraelu,utisak je daje pitanje o tome kakav nam je Sajam knjiga potreban-postalo suvišno, jer Sajam imanejasnu budućnost. To jemogućadramatična okolnost,ali da li je javnost dovoljnosvesna te promene? Kako izbeći da Sajam knjiga ne bude ni književna Guča, ni književni Egzit?Znamo li da napravimo razliku između stvaranja kulture i eksploatacije kulture?

Ljudi doživljavaju knjige kao mesto gde se traži utočište od stvarnosti, kao mesto koje se posećuje kada želite da se odmorite od politike i drugih briga. Ali, isto tako bez knjiga nećemo razumeti ni politiku. Izdavaštvo je sličan posao medijima, ali da li se izdavači, ako ne računamo Sajam knjiga, dovoljno čuju u medijima?Da li bi ovogodišnji veoma običan slogan „Živele knjige“ bio, možda prikladniji da je „Preživele knjige“?


Za koga je važan rodno osetljiv jezik? Uvek će postojati značajan deo društva kome neka odluka ne odgovara i nikad se neće ispuniti volja svih, ali i dalje ostaje pitanje da li politika sme i u kojoj meri da se meša u jezik?

Na konkursu sajta „Mala biblioteka” iz Londona za biranje najlepše, odnosno najbolje nove srpske reči, pobedila je reč duhoklonuće koja je na kratko uzburkala društvene mreže. Nema sumnje u dobre namere ove akcije iza koje stoji iFondAleksandra Karađorđevića za kulturu i obrazovanje kao još jedno upozorenje na anglizaciju srpskog jezika. Ali, sama ideja da pojedinci iz naroda „izmišljaju” nove srpske reči, koje će kao zameniti neke engleske reči i još više obogatiti jezik, ostavlja otvorenim pitanje da li to vodi u nameravanom pravcu? Ne tako davno, pa i dan danas, smejali smo se Hrvatima zbog njihovog nasilnog izmišljanja novih reči, ne bi li se što više udaljili odistorijskeosnoveu srpskom jeziku. Mogu li se nove reči nametnutikonkursimaiukazima? Ili bi za srpski jezik bilo poželjno da ga obogaćuju pisci i pesnici uz pomoć izdavača?

Sagovornici:

Ivan Milenković - filozof,
Korana Kolundžija - izdavačka kuća"Prometej",
Zoran Hamović - glavni urednik izdavačke kuće "Klio" i
Gojko Božović - osnivač i direktor izdavačke kuće"Arhipelag"

Autorka emisije: Eržika Pap Reljin